KULTURA U FITNESU

Pozdrav drugari, moje ime je Aleksandar i današnji blog posvećujem kulturi, higijeni i ponašanju u teretani i sportskim centrima pa hajde da počnemo. Prva i osnovna stvar jeste poštovanje pravila teretane, odnosno sportskog centra, čak i u slučajevima ako ona nisu naglašena u samom objektu, ipak bismo morali da ih poštujemo prvenstveno radi sebe pa onda i radi drugih. Šta to podrazumeva? Svaka osnovna kultura polazi iz sopstvenog doma i nju bismo morali da nosimo svuda sa sobom, u ovom našem slučaju u teretanu. Kod kuće smo, sremamo se za jak i kvalitetan trening, čiste stvari za trening pakujemo u torbu, dok patike obavezno idu u dodatnu kesu. Raspoloženje je na maksimalnom nivou sa očekivanom povišenom dozom uzbuđenja što u kombinaciji daje sjajan sklop. Spakovali smo vodu, dva peškira , rukavice, steznike za zglobove, protein šejker za posle treninga i naravno naoružan telefon inspirativnom muzikom, u mom slučaju kvalitetnim starim narodnjacima, beogradskim sindikatom ili miks panove flaute, muzike koja potiče iz dubine amazonskih šuma i Južne Amerike i baš ta muzika mi daje neverovatnu energiju. Stigli smo u teretanu i sada se sigurno pitate zašto dva peškira, a ne jedan i šta tačno podrazumeva čist šejker?

PEŠKIRI KAO OSNOVNI VID POŠTOVANJA

Jedan od najvećih vidova međusobnog nepoštovanja jeste upravo koršćenje sprava bez zaštite i ja sam na to zaista alergičan, kao i većina vas. Dešavalo mi se u milion navrata da se pokačim i razmenim nekoliko, i ne baš prijatnih reči, sa vežbačima u raznim teretanama, kako kod nas tako i tokom rada na prekookeanskim kruzerima. Genijalac je prethodno popio nekakav fat burner, za koji mu je tamo neko rekao da pomaže i da je jako dobar za mršavljenje. Tako prepaljen ode prvo na kardio traku, tamo se oznoji kao životinja, uz to se nije istuširao od prethodne ili možda još dalje noći, tako znojav, neprijatnog mirisa on ne mari , ajde za sebe, nego ni za ljude oko sebe. Silazi sa trake, malo se prošeta po teretani kako bi dodatno zagadio prostor i odmorio, udiše i izdiše, šireći bakcile, kao parna lokomotiva na transibirskoj železnici, a zatim tako mokar legne npr. na bench press klupu, bez da je prethodno postavio peškir na istu. Kreće da radi, nabaci na praznu šipku razne težine tegova, uredno složenih na svom mestu i odradi 4,5 serija, završi , ustane i bez ikakvog blama se premesti na drugu spravu ostavivši za sobom natopljenu klupu sopstvenim znojem i sve tegove na šipci, bez da ih vrati na mesto odakle ih je uzeo. Koliko ste se puta susreli sa ovakvom vrstom vežbača? Ja mali milion puta i bez ljutnje, nikoga nemam u nameri da favorizujem niti dajem prednost, ali to su u čak 80% bili muški vežbači koji nepoštuju ni spostvenu higijenu ni svoju okolinu.

Zaista ne znam da li je toliko teško, u najgorem slučaju, obrisati klupu za sobom dezinfekcionim maramicama koje se nalaze u skoro svakoj teretani, ako već niste poneli peškir sa sobom. Ovo spada u jednu od stvari koju nikada neću moći da razumem i prihvatim i uvek ću imati šta da kažem takvim ljudima ukoliko ih budem sretao jer počinjem od sebe. Prva i osnovna stvar jeste da ostavim čisto i uredno iza sebe jer sam takvu situaciju i zatekao, tako sam vaspitavan kao i većina vas naravno. Pokaži svoju najlepšu stranu,pospremi i počisti za sobom, ne samo u teretani, već gde god senalazili. Peškiri su za mene nezaobilazna stvar, dva komada jer jedan služi za klupu, a drugi za tuširanje nakon treninga. Iskreno dešavalo se i meni, kao i svima da zaboravim da ga ponesem ili ponesem jedan umesto dva. U tom slučaju taj jedan ide na klupu, a tuširaću se kući kad dođem, neće bojler pobeći nigde. Ukoliko se desi da nemam peškir obavezno obrošem klupu za sobom i klupu i ručke koje sam koristio, iako imam rukavice uvek na rukama. Verujem da to svi možemo da uradimo, da poštujemo prvenstveno sebe, pa posle druge vežbače i vlasnike sportskih prostora, posebno u periodu tokom i nakon pandemije korona virusa.

ODRŽAVANJE HIGIJENE ŠEJKERA

Ukoliko smo redovan i ozbiljan vežbač u tom slučaju u 90% slučajeva koristimo suplementaciju kao dadatke našoj redovnoj ishrani. O samoj upotrebi suplementacije pisao sam u prethodnim blogovima. Kako peremo čašu i tanjir nakon pića i hrane isto tako je i sa šejkerom samo što je šejker daleko lošija varijanta. Zašto je lošija? Prva i osnovna stvar jeste jer je u skoro 100% slučajeva pravljen od teške i guste plastike, materijala koji ne trpi dug boravak tečnosti u sebi i materijala koji ma koliko bio star ili nov, uvek ispušta otrovne supstance u ne toliko jakim količinama, ali svakako nepoželjnim za ljudski organizam. Najbolja opcija jeste staklo, ali niko ne pravi staklene šejkere već eventualno limene koji se takođe ne mogu pohvaliti kvalitetom. Dakle kada koristimo šejker moramo ga prati i pre i nakon upotrebe proteina, kreatina , glutamina ili nekih drugih suplemenata koje koristite. U ovom slučaju uzimam whey protein za primer jer samo njega i koristim. Whey protein je čist protein izvučen iz surutke i pretvoren u prah i na sve to je dodata neka aroma kako bi ukus bio privlačan. Svi veoma dobro znamo kakav si ukus i miris prave domaće surutke i verujem da j većina vas ne može ni da pogleda, iako je najdraviji proizvod koji postoji (više to tome pročitajte u sekciji suplementacija). Kada whey protein izmešamo sa 400ml vode i lepo ga promućkamo da ne bi ostale gromuljice, popijemo ga i uživamo u zaista lepim ukusima. Koliko vam se puta desilo da zaboravite da operete šejker i on ostane tako preko noći zatvoren?Kakva je situacija kada ga otvorite posle dan, dva ili možda tri ? Kladim se da vam svojim neverovatno odvratnim mirisom ustajlosti, koji podseća na kombinaciju pokvarenih jaja i crkotine, u potpunosti pokvari treuntak, a možda natera i na povraćanje. E to je upravo taj sastojak whey iz surutke koji ne trpi toplotu kao ni sam protein, za koji se preporučuje da boravi na hladnom i mračnom mestu. Sad uzmite za primer da koristite i ostale suplemente koje sam gore naveo, a ne perete redovno svoj šejker u kojem se talože materije više vrsta koje u kombinaciji sa nečistoćom šejkera, plastikom i svojim hemijskim ukrštanjem stvara jedan toksični šejk koji ćete unositi u sebe, možda jednom, možda nekoliko desetina, a možda i stotina puta. Razmislite dobro o tome i održavajte higijenu šejkera i sopstveno zdravlje. Predlog jeste da vam šejker, dok ga ne koristite, uvek stoji vodom do vrha napunjen, zatim ga pre upotrebe još jednom operete, izmutite šejk i ponovite detaljnije pranje. Ukoliko ste u teretani operite ga površno na česmi u kupatilu, a detaljnije kada dođete kući i opet ga napunite vodom i ostavite tako da stoji do naredne upotrebe. Verujem da o ovome niste često razmišljali niti vam je nekada palo na pamet koliko zapravo neke stvari mogu biti opasne.

AKCIJE I REAKCIJE

Koliko vam se puta desilo da u teretani vežbate na jednoj spravi i priđe vam drugi vežbač sa dva čuvena pitanja, prvo: Koliko još imaš? Ako mu vaš odgovor nije po meri odma bi usledilo i drugo pitanje: Jel mogu da se ubacim? Meni se to baš često dešava, posebno ukoliko trenirate u večernjim terminima, u manjim objektima u mom slučaju na kruzeru. Inače uvek volim da treniram ujutru, zaobilaska gužve u širokom luku, a i mnogo lepše i energičnije se osećam za vreme treninga i u nastavku dana, što verujem da je slučaj i kod vas. Naime, dešavalo se i meni da ja nekoga spopadnem sa istim tim pitanjima i da naletim na svakojake odgovore kao što su: E tebra, imam još 2 serije onako namršteno, Bro, i have 10 more series, sorry this is mine at the moment, ili recimo da mi odgovori tako što klimne glavom ili odmahne rukom kao da sam ker, što bi značilo samo da se pomerim ili sačekam dok on specijalac ne završi svoje jahanje sprava sa deset serija bez ikavkog smisla i programa. Ovo su samo neki od najgorih odraza ljudske nekulture u teretanama, ali naravno da postoje i oni ljubazni i kulturni ,nažalost u manjem broju, ali hvala Bogu pa ih ima. Njihovi odgovori su u ovom nekom kontekstu: Naravno druže, ubaci se slobodno, imam još tri serije, ali se priključi , sorry my friend i just started, but if you want we can share it, itd itd… Ovo je nešto što je jako lepo i nešto što meni lično daje veru u ljude i lepša vremena iako se nemamo baš čemu lepom nadati u budućnosti, nekako sam navikao da budem maksimalno optimističan u svemu. Slučaj kod mene u takvim situacijama jeste da ću uvek kulturno i prijateljski odgovoriti , kao opciju dva uvek ću se ponudiću da delimo spravu i na kraju da asistiram vežbaču ukoliko se bori sa velikim težinama i li poteškoćama. To svako ko me poznaje i koga sam trenirao može da posvedoči, da li ta navika potiče iz kuće ili je profesionalna deformacija ostaje da procenite… Ja znam šta je. Zašto ne bismo svi bili složni i uvek raspoloženi da pomognemo i izađemo u susret? To je ono što bi mene najviše radovalo, kapiram da su najčešći uzroci lošeg međuljudskog odnosa, nervoza, lični neuspesi i ostale stvari i da dosta ljudi dolazi u teretani kako bi se žargonski rečeno „izduvali“ pa samim tim šire i negativnu energije na druge ljude. Trening treba shvatiti kao najlepšu moguću stvar koja će nam pomoći da se još lepše osećamo, a ne da budemo negativni. Setite se ovog teksta ako se nađete u sličnim situacijama i postupite najbolje moguće.

GENIJALCI I SVEZNALICE

I kao poslednja stvar u ovom blogu dolaze oni najpametniji vežbači, ljudi koji misle da sve znaju, a u stvari ništa ne znaju. Koliko ste se puta na treningu susreli sa takvom strukturom ljudi? Ja skoro baš često… Kao lični trener, uvek mi u teretani odvlači pažnju, pored gore navedenih stvari, i nepravilno izvođenje vežbi, nekakvo mlataranje tegovima, šipkama, kriva leđa, vežbanje bez disanja itd, od kojih em što nema kontrakcije mišića, em što vežbač gubi i novac i vreme, a na kraj krajeva kao najgore što može doći i do povrede. Sami znate da su reakcije ljudi u takvim situacijama negativne i da se često mogu osetiti uvređeni ili vas doživeti kao sveznalicu specijalca koji se pravi pametan. Što se mene lično tiče uvek sam raspoložen da pomognem, ispravim ili posavetujem , ali ne i da se pravim preterano pametan jer ljudi to shvataju na pogrešan način. Desilo mi se jednom da sam sasvim kulturno prišao momku na mrtvom dizanju, vežbu koju je izvodio kardinalno, i drugarski mu sugerisao da smanji kilažu, ispravi leđa i napravi pravilan ugao kako bi , pre svega, izbegao povredu, a usput i pravilno kontrahovao mišić. Njegov odgovor je bio da gledam svoja posla i samo je nastavio da radi. Tu sam se uredno izvinuo i pomerio, zatvorio oči, udahnuo duboko zatim izbacio vazduh i smireno rekao sebi „Iskuliraj, njegov je problem, u pravu je“. Od tog trenutka se uopšte ne nudim kao prva pomoć, ali ukoliko me neko uredno zamoli od sveg srca ću prihvatiti. To je moj savet i za vas, budite prijateljski nastrojeni, pomažite drugima, ali ne nasedajte na jeftine provokacije neandertalaca koji o treningu znaju kao ja atomskoj i nuklearnoj fizici. Da li vam se desilo nekada da izvodite određenu vežbu i da vam priđe specijalac i kaže, a ne valja to ništa, moraš ovako ili e šta radiš to, ne treba tako i smeje se onako podmuklo? Pri tom taj isti lik ode da odradi svoju vežbu i vi ostanete u potpunom šoku koliko u stvari pojam o tome nema, a ovamo vas ispravlja, provocira i na neki način vređa ličnu inteligenciju? Meni se dešavalo da viđam u teretani kako lik ispravlja drugog lika ili devojku, okej mogu razumeti da hoće da priđe devojci i da su to neki od onih jeftinih i glupih trikova, ali ako je on ozbiljan u nameri da vas ponizi pred rugima, e to je onda veliki skandal. Sve u svemu poenta priče jeste da moramo biti pozitivni, gledati u svoje dvorište i fokusirati se na trening. Ukoliko vas neko provocira ili podsmeva na kulturan način ga lliferujte, a pomozite i budite fini prema onima koji to zaslužuju i sigurno neće biti problema. Do sledećeg bloga veliki sportski pozdrav!

MAKAO

Poštovani drugari, dobro došli u blog o Makau, jednom od najpoznatijih mesta u svetu kadq su u pitanju poroci, tačnije kocka, droga i prostitucija, ali naravno da postoji i druga strana medalje pa pa hajde da neku reč kažem na tu temu. 

Naime, kao što sam i spomenuo u blogu o Hong Kongu, Makao takodje predstavlja zasebnu državu koja se nalazi na juznom delu Kine izlazi na Kinesko more i gleda na Hong Kong. Poznato je da Makau i Hong Kong povezuje najveći most na svetu dužine skoro 50 kilometara, a o ceni i detaljima u vezi sa mostom ne bih ponovo pisak jer sve ima u sekiji Hong Kong. Makau je Portugalska kolonija, u većini države priča se Portugalski jezik a nacija je kombinacija žute i tamnije ljudske rase. Priča se Portugalski jezik, ali je izuzetno interesantna stvar da vas većina ljudi neće razumeti ukoliko pričate Kineski jezik, iako je Makau sastavni deo Kine, poseduje granični prelaz, njegovi stanovnici imaju posebne pasoše, imaju svoju valutu Makau Dolar, ali je meni baš bilo čudno da uz Engleski jezik retko ko razume i Kineski, ali Azija je to. 😄

Na ovu temu i nemam nešto mnogo da pišem jer sam u Makau provodio vreme uglavnom jednom mesečno kada sam sekao granicu na svakih 30 dana da bih sebi produžio regularan boravak u Kini, ali ću se ipak potruditi da izdvojim najbitnije. 

HIGIJENA I STANJE NA ULICAMA 

Kada pišem na temu pojedinih država i gradova uvek volim da se osvrnem na higijenu jer mi je to prva stvar koju uočim gdr god da se nađem u ovom svetu. Kada je reč o samam Makau odma bih na samom startu spomenuo da, prvi put kada sam kročio u grad, sam bio potpuno šokiran i nisam verovao šta vidim svojim očima. Ulice su toliko prljave, neuredne, smrad i neprijatan miris urina i ko zna još čega širi se delom grada koji se nalazi uz granicu sa Kinom u blizini grada Džuhai. Arhitektura je zaspala u nekom 16 veku, zgrade su grozne, prljava fasada, oronuli zidovi, rešetke se nalaze na svakom prozoru, terasi, smeće je prisutno na svakom koraku, a na sve to kada se doda i neprijatan miris koji često može biti jak da te mere da ne možete boraviti u gradu, mislim da su dovoljni razlozi da se ne zadržavate puno u ovom delu grada. Uske ulice, visoki stari soliteri okovani rešetkama i gomila beskućnika i mini motora, na neki način, zajedničkim snagama čine to da ovaj grad podseća na favelu i deo gde žive oni najprljaviji. 

OD GRANICE KA MOSTU I AERODROMU

Kada iz Kine, tačnije iz grada Džuhai uđete u Makau odmah vas čeka autobuska stanica čiji se busevi obraćaju ka centralnom delu grada, aerodromu i Hong Kongu preko najvećeg svetskog mosta. Ja sam iz Hong Konga prešao novi most iz radoznalosti i našao se na ovom graničnom prelazu, a takođe kada sam leteo iz  Malezije nazad za Kinu koristio sam medjunardoni aerodrom Makau. Aerodrom i nije nešto preterano velik, ali je izuzetno prometan i vazdušni saobraćaj odvija se redovno a konekcije sa ostatkom sveta su na izuzetno visokom nivou. Želeo bih napomenuti da je saobraćaj unutar Azije izuzetno jeftin pa sam iz Kuala Lumpur, prestonice Malezije doleteo do Makau za svega 55 eura što je zaista smešna cifra kada pogledate o koje dve destinacije je reč. Ono što bih napomenuo jeste da ukoliko se odlučite za aerodrom gradski šatl ćete platiti oko 3 eura, ali moratr imati tačan iznos u Makau dolarima jer ukoliko ubacite u aparat više novca nemojte očekivati kusur nazad. Vozač se jednostavno pravi lud kao da vas ništa ne razume jer zna da ste stranac i posle sve to lepo pokupi sebi u džep i njemu lepo. Cena karte do Hong Konga autobusom je 80 dolara sto iznosi negde približno 10 eura i to zaista vredi dati i videti. Iako je cena od 10 eura za 30ak minuta vožnje , složićemo se, visoka ipak su to Makau i Hong Kong i na neki način moraju da se što pre povrate uloženi silni milioni u izgradnju ove zaista neverovatne građevine. 

HRANA, PIĆE I SPECIJALITETI 

Kada je reč o hrani u samom startu ću vam napisati da se nisam usudio ništa da probam i pored nekoliko predloga naših ljudi koji su tu često. Kao što sam spomenuo higijena je užasno prljava, sve je gadno do te mere da bih pre gladovao nego probao nešto spremljeno na ulici od strane žene čiji se nokti ne vide od crnila i prljavštine. Hrana u čudnim oblicima, užasnim mirisima možda ima neki tajanstven ukus, ali neka hvala. Kinezi su poznati po tome da koriste mnogo šećera u ishrani i svaka hrana previše je slatka i začinjena, verovali ili ne u Kini ne jedva da možete naći običan hleb. Sve vrste hleba su zasladjene ili je dodato suvo grožđe i ostali slatki dodaci. Ono što sam želeo jeste da na svakom mestu gde se nadjem probam nešto od domaćih specijaliteta pa sam posetio čuveni elitni restoran Makau, koji se nalazi u centralnom delu grada, a čija bleda kopija postoji i u Beogradu. Suši tempura u sosu od đumbira, zatim domaća supa od kineskih rezanaca sa tofu sirom i nekim travkama definitivno su specijalitet koji bih preproučio svima. Oduševio sam se ovim obrokom, ali moram i napomenuti da ukoliko se odlučite za ovaj restoran budite spremni da izdvojite u najboljem slučaju bar 30ak eura za jednu skromnu porciju. Kada je ostala hrana u pitanju ne bih imao više ništa da dodam, osim toga da se građani izuzetno lože i na junk food, odnosno MC, KFC, Burger King i ostale poznate lance nezdrave hrane. Kada su pića u pitanju u samom startu bih izdvojio ceđeni sok od bambusa koji ima izuzetno prijatan i osvežavajući ukus. Cedi se na licu mesta pomoću prese koja do maksimuma izvuče sav sok iz stabla bambusa, a pored toga što je ukusan izuzetno je i zdrav i bogat vitamina i ugljenim hidratima pa se njegova upotreba preporučuje i svakodnevno. Topla preporuka je dodati i malo svežeg đumbira pa ćete u tom slučaju sa jedne strane dobiti vrhunski ukus, a sa druge pravi eliksir zdravlja. 

GRAD BLUDA I POROKA

Iako svi veoma dobro znamo da su Bangkok, Rio, Vegas i drugi gradovi medju najpoznatijima u svetu kada su kocka i prostitucija u pitanju valjalo bi spomenuti i Makau, grad i državu za koju mnogi i nisu čuli, a spada u, verovali ili ne, broj 1 u svetu kocke i poroka. Naime grad je podeljen na više delova i poluostrva koji leže na moru i svaki deo grada krije neku svoju tajnu i misteriju, tako se na centralnom delu kod tzv Makau tornja nalazi i ulica sreće, daleko poznatija po brojnim kazino i striptiz klubovima. Ovaj deo grada spada u izuzetno luksuzan deo i baš tu pristižu kockari iz celog sveta, a najviše iz Rusije, Japana i Kine kao i ljubitelji žena, koje prodaju svoja tela, po određenoj ceni. Ulica sreće u Makau, kako je zovu, preko dana i nema mnogo toga da pruži, deluje kao i svaki drugi grad, ali kako mrak pada ujedno i preuzima grad u svoje ruke pa Makau u potpunosti menja izgled. Pale se na milijarde svetala koja svojim bojama privlače i bude u kockarima ono najgore, zatim na ulicama se mogu videti devojke koje se same nude po izuzetno skupim cenama, ali šta je to za svetske lovce na noćne ptice, ništa zar ne? Tokom razgovora sa vozačem gradskog autobusa, koji me je vozio do aerodroma, saznao sam da u Makau pristižu i članovi raznih kriminalnih grupa iz Azije, tačnije Tajlanda, Japana, Kine, Koreje pa čak j Kambodže i Vijetnama pa je iz tog razloga i bezbednost u samom Makau često pod znakom pitanja. Ukoliko u kazinu vidite male, u potpunosti istetovirane Azijate znajte da je reč o članovima čuvene gangsterske grupe Jakuze, grupe koja spada u jednu od najopasnijih u svetu. Ukoliko se u nekom slučaju nađete u Makau, moj savet je da ne posećujete ovaj deo grada jer sam siguran da tamo nemate šta tražiti, ja sam prošetao preko dana iz čiste radoznalosti, iako nisam ljubitelj kocke niti prostitucije, samim tim nisam ni preterano kompententan da pišem na ovu temu već sam samo dao osnovne informacije, a da li ćete vi potražiti vašu sreću u ovoj ulici prepuštam vam da se sami odlučite. Srdačan turistički pozdrav 🌎

HONG KONG

Pozdrav svim ljubiteljima putovanja i avantura po svetu, u današnjem blogu pišem na temu jednog od gradova koji je u stvari ujedno i država oa hajde da krenemo laganica. 

Hong Kong je grad na jugu Kine, odnosno država koja zvanično ima svoju granicu sa Kinom, imaju svoju vakutu a ona je Hongkonški dolar, zatim imaju i svoje pasoše i dokumentaciju. Dobro nam je poznata stvar da se Hong Kong odvojio od Kine baš kao i Macau koji se nalazi nekih 50ak  kilometata od Hong Konga… O Macau ću pisati u narednom blogu jer sam i tamo provodio vreme i može se reći nešto lepo i zanimljivo. Naime, kao što sam spomenuo Hong Kong ima svoju granicu i ovaj grad se graniči sa Šenženom, gradom od 20 i kusur miliona stanovnika u kojem sam radio i živeo 6 meseci. Upravo ovaj granični prelaz najveći je prijatelj ilegalnim radnicima u Kini kojih je previše danas i ja sam bio jedan od njih da još jednom napomenem. Kao što sam spomenuo ukoliko ste bez radne vize u Kini, a radite ilegalno dužni ste da na svakih 30 dana tako reći sečete granicu takk što ćete napustiti Kinu i vratiti se u nju. Za takve stvari svi koriste Makau ili Hong Kong akk je reč o južnom delu Kine dok ilegalci na severu Kine koriste Južnu Koreju za koju ne treba turistička viza. Tokom boravka u Kini bio sam 10ak puta u Hong Kongu, upoznavao grad i posećivao najpoznatije znamenitosti i lokalitete koje poseduje. Mogu slobodno reći da je Hong Kong po mnogo čemu daleko drugačiji od Kine, navešću neke od razlika. Pod broj jedan mnogo je čistije, urednije, skoro svi govore engleski jezik, najveće svetske kompanije smeštene su u Hong Kongu, tamo je i jedan od najprometnijih aerodroma u svetu, ali na sve to ovaj grad soada u jedan od najskupljih gradova sveta i u tom sam se lično uverio. Moj prvi duži boravak u ovom gradu bio je u decembru mesecu kada sam išao da predam papire za Tajlandsku vizu pošto sam novu godinu tamo dočekao. Procedura je bila da se radnim danima od 8 do 10 ujutru predaje neophodna papirologija pa se po vizu dolazi tek sutradan do podneva. To je bila idealna prilika da prenoćim u jednom od najluksuznijih gradova sveta. Prikupio sam sve papire za ambasadu i metroom u Šenženu se uputio crvenom linijom do železničke stanice „Šenžen North“ odakle se odvija glavni železnički saobraćaj za celu Kinu. Kupio sam kartu za brzi voz, cena je bila 75 juana što iznosi približno 10 eura u jednom pravcu, a vremenski period za koji je stizao do železničke stanice Koulon u Hong Kongu bio je neverovatnih 13 minuta. Valja spomenuti da se svih 13 minuta vozi tunelom i samo se u jednom trenutku voz nadje u Hong Kongu. Postoji i jeftinija opcija, a to je da se u Šenženu ide do kraja crvene linije, stanica Futian pa se predje peške granica i pasoška, a zatim se u Hong Kongu hvata metro do centra grada. Došao sam u centar grada, preko navigacije pronašao adresu ambasade Tajlanda koja je bila smeštena u biznis delu grada gde su u ostale mnogobrojne svetske kompanije. Proceduru u amabasadi sam završio za bukvalno 1.minuta i rečeno mi je da dodjem sutradan posle 10h da preuzmem vizu za Tajland. Imao sam čitavih 24 sata na raspolaganju. Bilo je negde oko podneva, otišao sam da posetim čuvenu Victoria Pick, lokalitet koji važi za drugi najposećeniji u gradu. U pitanju je prelepi vidikovac sa kojeg se pruža nestvaran pogled na ceo grad i baš iz ove perspektive se može videti koliko je Hong Kong lep i razbacan grad, izuzetno podseća na Rio kada se gleda sa brda gde je smeštena statua Isusa Hrista. 

VIKTORIA PICK

Stigao sam peške do početne tačke, prethodno sam prolazio kroz neverovatno uređene parkove, sa jezerima, šumama i fontanama. Bilo je krajnje uživanje šetati se ovim delom Hong Konga. Početna tačka od podnožja do Viktorie nalazila se nekih 20ak minuta šetnje od centralnog dela grada. Kartu sam platio neverovatnih 150 Hong Kong dolara što je oko 20 eura, kažem neverovatnih jer sam se vozio nekakvim vagonom koji je do vrha stigao za 4 minuta, a tek posle sam sa vrha video da postojj i pešačka staza za koju mi nisu hteli reći jer na taj način gube posao u prevozu. Zaista jako kratka, a preskupa vožnja iskren da budem. 

Kada sam se popeo na vrh nije više bilo razloga da žalim za novcem jer pogled koji se pružao sa tog mesta vredeo je daleko više od tih 20 eura. Bujna vegetacija koja okružuje brdo koje se prostire iznad grada, bezbroj turista i restorani koji su smešteni na samom vidikovcu rečima nije moguće opisati. Iako nisam baš imao sreće sa vremenskom prognozom jer je bilo poprilično oblačno pa je vidljivost bila smanjena, ali sam u svakom slučaju uživao u lepoti kojoj se nisam mogao načuditi. Mogu da zamislim tek koliko je lepo kada je nebo u potpunosti čisto. Važno je napomenuti da ovaj lokalitet dnevno poseti desetinu hiljada turista, vozovi se obraćaju na svakih 10 minuta a radno vreme je od 7 ujutru do 7 uveče i to su periodi kada se može uživati kako u izlasku tako i u zalasku sunca. Zaista predivan period proveden na Viktoriji. Ukoliko se odlučite za Hong Kong ovo nikako ne biste smeli da propustite kao ni lokalitet broj 1, a on nosi nazi „Big Buddha Temple“ 

VELIKI BUDA NA OSTRVU LANTAU

Ovo je bio definitivno najlepši izlet u Aziji, ako izuzmem posetu velikog kineskog zida koji nema konkurenciju. Iz centralnog dela gde se nalazi glavna železnička stanica Kowlon isto se nalazi i metro koji vozi do dela grada gde se nalazi ovaj neverovatan hram. Postoje dve opcije odlaska na ostrvo jedna je brodom koji košta olo 15 eura povratna karta a druga je opcija metroom, narandžastom linijom do kraja pa se tu hvata ili bus koji košta svega 3 eura ili žičara koja je malo skuplja. Cene karata za žičaru su 20 eura u jednom pravcu ako ćete da se vozite običnom žičarom a cena povratne karte iznosi olo 30 eura, a ako želite da se vozite osnovnom, tj običnom žičarom, ako želite onom boljom onda će vas cena u jednom pravcu koštati oko 30 eura a u oba 50 eura. Razlika je jer ova skuplja ima stakleni providni pod kroz koji možete gledati ispod vas tokom vožnje, iskren da budem ništa specijalno. Moja odluka je bila da do hrama prvo odem jeftinijom varijantom, odnosno busem kojem treba oko 35 minuta do hrama, a da se vratim žičarom kako bih bolje video ceo grad sa velike visine. Žičarom se dolazi za 15ak minuta i pogled je zaista impresivan. Može se videti aerodrom, jedam deo Hong Konga u kojem živi elita, i naravno more gde je i smešten najveći most i autoput na svetu o kojem ću kasnije napisati neku reč. Stigao sam na ostrvo Lantau i molio Boga da ne bude magle i velike oblačnosti jer se u takvim situacijama hram ne vidi u poptunosti. Stigao sam i baš je tako i bilo, naime Buda se nije video, bio je zarobljen u magli, ali na moju sreću i sreću mnogobrojnih turista kroz 20ak minuta magla se razišla i mogli smo videti ono zbog čega smo i došli. A to je budistički hram „Big Buddha“. 

Veliki Buda je najveći budistički hram u Aziji koji predstavlja sveto mesto za Kineski narod. Smešten je na ostrvu Lantau u neposrednoj blizini aerodroma u Hong Kongu. Koliko je ovaj hram važan za kineski narod svedoči i sam podatak da se dnevno ka ovom hramu uputi više desetina hiljada ljudi. Ulaz u hram je slobodan, a sama statua velikog bude smeštena je na brdu okruženom prirodom i zelenilom. U stvari to je jedan veliki kompleks manjih hramova dok Veliki Buda zaista odskače od ostalih. U sedećem položaju, skrštenih nogu i sa podignutom desnom otvorenom šakom simbolizuje slobodu, zdravlje veru i ljubav a ujedno pozdravlja i želi toplu dobrodošlicu svakom turisti koji mu dodje. Do samog vrha dolazi se stepenicama kojih ima, ako se ne varam, 223 ukupno i to je brojka koja u Budističkoj veri ima ogroman značaj. Na samom vrhu oko velikog Bude nalazi se još 10ak manjih skulptura i svetaca iz Kineske  vere dok se ispod Bude nalazi i hram u kojem se pale sveće, odaje počast i tu se takođe mogu videti razne fotografije iz davnih vremena. Zaista impresivno mesto koje bih od srca svakom preproučio. Ono što me najviše impresioniralo jeste sitacija kada sam video ženu od otprilike 60 godina koja je ljubila svaki stepenik, tako što ustane popne se na stepenik ispred, zatim sklopi šake pomoli se, izgovori neke reči i poljubi stepenik i tako ne išla bukvalno od prvog do poslednjeg stepenika. Ja sam završio ceo obilazak velikog Bude, napravio odlične fotografije, video snimke, upoznao se sa raznim ljudima, otišao dole da posetim i ostale hramove iz kompleksa i posle nekih 1.5 sat sam se vratio da napravim još jednu sliku iz podnožja a onoj gospodji je ostalo jos nekih 50ak stepenika da izljubi pa sami procenite koliko je to poštovanje. Proveo sam na ostrvu nekoliko sati kada je došao trenutak za povratak, uputio sam se ka žičari, platio 20 eura i uživao u maestralnoj vožnji i pogledu. Iz žičare se mogao videti hram iz ptičje perspektive, moć prirode koja ga okružuje i naravno pogled na gradski aerodrom i autoput. Ako krenete ka Hong Kongu, ne propustite ovu eksurziju nipošto! Ovaj hram sam odavmo vidjao na raznim slikama i dokumentarnim filmovima i zaista mi se svideo, rekao sam sebi ako ikada budem bio u Kini da ću morati sa ga posetim. Iako sebe nisam ni mogao da zamislim u ovoj državi, želja se ipak ostvarila, a posetom ovog hrama i velikog Kineskog zida ispunio sam sebi još jednu u nizu najvećih želja. 

NAJVEĆI MOST NA SVETU

Kao što sam spomenuo u gornjem delu pored brojnih lepota koje poseduje ovaj grad Hong-Kong ze može pohvaliti time da je jedan od vlasnika najvećeg mosta na planeti. Naime od aerodroma u gradu pa sve do Makau, države koja je takođe odvojena od Kine graničnim prelazom, sagrađen je most koji ima dužinu 49.5 kilometara i spaja ove dve zasebne države. Možda to i ne bi toliko čudno da most ne ide preko i ispod mora. Odmah kod aerodroma u Hong-Kong-u može se se posle nekih kilometar videti kako most nestaje u moru oa se pojavljuje opet negde tamo na pola puta da bi vožnja ponovo išla ispod nivoa mora gde se na kraju izlazi u Makau. Izuzetno kvalitetan put, maksimalno dobro obeležen znakovima i signalizacijom, ceo most je pod video nadzorom a osećaj voziti se ovim putem isti je kao da ste u vazduhu. Neverovatna građevina čije je izgradnja koštala čak 138 milijardi dolara. Pušten je u rad u oktobru 2018.godine, neposredno nakon mog dolaska u Kinu, tako da se mogu pohvaliti da sam se vozio ovim svetskim čudom za svega 8 eura. Jako lepo iskustvo i takodje topla preporuka za sve koje put nanese ka Kini. 

STANDARD I CENE U GRADU

Za kraj bih se samo još malo nadovezao na početak bloga kada sam napisao da je jedan od najskupljih gradova u svetu i zaista je tako. Proputovao sam i posetio mnogo država, negde je bilo jeftino, negde malo skuplje, ali Hong-Kong je preskup u bukvalnom smislu te reči. Flašicu vode od 0.5l na običnoj uličnoj trafici platio sam neverovatnih 40 Hong Kong dolara što je oko 600 dinara, verovali ili ne. Snickers čokoladica koštala je oko 4 eura a 3 zelene jabuke platio sam neverovatnih 6 eura. U restoran bez 100 eura ni ne pomišljajte da uđete, a prenoćište u najsocijalnijem hostelu, koji drže indijci, platio sam 45 eura noć u sobi sa jos 13 osoba. Smeštaj je bio jeziv, ne daj Bože nikome. Osećao sam se kao migrant bukvalno i u pola večeri sam hteo da ga napustim i ostatak večeri do svitanja provodem napolju eto koliko je loš smeštaj bio. Prljav, oronuo, sa užasnim kupatilom ovaj smeštaj je definitivno ušao u sami vrh najgorih ikada. Kasnije sam tek shvatio zašto je bio ubedljivo najpovoljniji od svih ostalih a cena mu je bila čak 45 eura za noć dok je svaki iole ozbiljniji smeštaj imao cenu od 100 pa i do 1000 eura za noćenje što ipak nije u mojoj kategoriji 😁 Ovo bi otprilike bilo sve kada je Hong Kong u pitanju, ukoliko se razmišljate o poseti ovom gradu budite sigurni da ima svašta da se vidi, ali i to da vam je potreban poprilično dubok džep. Srdačan turistički pozdrav 🌎

LEUCIN

Pozdrav drugari, u današnjem blogu ukratko pričamo o jednoj od najbitnijih aminokiselina u organizmu. Dakle Leucin je esencijalna aminokiselina koju naš organizam ne može sam da sintetiše već je moramo unositi putem dodatne ishrane, baš kao što je to slučaj i sa Glutaminom, Kreatinom, Proteinom i ostalim. Leucin se može pronaći isključivo u visoko proteinskim namirnicama kao što su govedje meso, riblje meso, pileće meso, jaja, sočivo, leblebije, i mlečni proizvodi. Leucin je jedinstven po tome jer spada u jedinu aminokiselinu koja se metaboliše u mišićima za razliku od svih ostalih aminokiselina koje metabolisanje vrše u jetri.

Dejstvo leucina

Esencijalne aminokiseline poznate su kao osnovna gradivna materija u sintezi proteina u organizmu. Leucin istovremeno stimuliše sintezu proteina u telu pa iz tog razloga ima važniji ulogu nego što je gradivna materija. Konzumiranjem Leucina pre i nakon treninga postiže se efekat zaštite mišića od razgradnje, sprečava se oštećenja mišića i mišićnih vlakana tokom treninga.  Upotrebom Leucina nakon odradjenog treninga ubrzava se oporavak i izgradnja mišića i daje se signal za početnu fazu sinteze proteina u telu. Telo može da iskoristi Leucin kao izvor energije za mišiće tokom treninga i da poboljša performanse i napredovanje…

Preoručena doza

Kada pričamo o upotrebi suplemenata u svakom od tekstova na prvom mestu staviću UMERENOST! Kao i kod svih dodataka ishrani isti slučaj je i sa Leucinom. Naime njegova preporučena doza na dnevnom nivou trebalq bi dq iznosi 0,03 – 0,050 grama po kilogramu telesne težine, a na vama ostaje dq izračunate vašu dnevnu dozu ovog suplementa. Leucin se uzima pre ili posle treninga, ali ukoliko se radi o treninzima jačeg inteziteta onda se može konzumirati i pre i nakon treninga. Sve što treba jeste da se pazi na zdravlje i da se pre svega konsultuje stručno medicinsko lice kako binse izbegla neželjena dejstva i komplikacije. Iako mnogi tvrde da do sada nisu zabeležena loša dejstva i posledice ako se uzima u normalnim dozama ja bih ipak rekao onu čuvenu „Što je sigurno, sigurno je“. To bi bilo sve u vezi sa ovim suplemenatom, a za dodatna pitanja koristite veb sajt ili instagram profil na kojim sam voljan da odgovorim. Sportski pozdrav!

VITAMINI

Šta su vitamini?

Vitamini su organska jedinjenja koja su bukvalno neophodna za naše zdravlje, pravilan rast, produkciju i reprodukciju našeg tela. Naše telo  sintetiše vitamine u izuzetno malim količinama ili često ne može ni da ih proizvede pa ih unosimo putem hrane i dodataka ishrani. Kada kažemo vitamini mislimo na ukupno 13 koliko ih je do sad otkriveno i njih možemo takodje podeliti na dve strane, a to su: Vitamini rastvorljivi u vodi i vitamini rastvorljivi u mastima i tu postoji razlika. Naime vitamini rastvorljivi u vodi, (A i C) se lakše absorbuju i njihov višak izbacujemo urinarnim putem dok se vitamini rastvorljivi u mastima Vitamini (A, D, E, K) mogu zadržati nedeljema pa čak i mesecima u organizmu i to zavisi od čoveka do čoveka. Vitamini antioksidanti su A, C, D, E, K. Oni na neko način vrše neutrallizaciju slobodnih radikala i igraju jako bitnu ulogu u održavanju zdravlja i imuniteta.

Pozitivna strana vitamina

Ovo su samo neke od pozitivnih strana vitamina: Oslobađaju telo od toksičnih materija i smanjuju rizik od karcinoma. Štite pluća i srce od oboljenja i imaju jako bitam uticaj u prevenciiji hipertenzije. Vitamini održavaju imunitet i sprečavaju nemoć u telu i organizmu. 

Najčešći simptomi nedostatka vitamina u ogranizmu 

Kao neki od simptoma koji se javljaju usled manjka vitamina su svakako hroničan umor i neispavanost, opadanje kose, pad imuniteta, pad energije, crvenilo po telu, kvarni zubi, krvave oči, dermatološki problemi i promena boje noktiju. 

Opis i vrste vitamina

Vitamini koji su za sada oktriveni, ukupno njih 13, koji pomažu ljudskom telu su sledeći: A, B, B2, B3, B5, B6, B7, B9, B12, zatim C, E, D I vitamin K pa hajde nešto ukratko da napišem za svaki od navedenih. 

Vitamin A – Rastvorljiv je u masti kao što sam već gore napomenuo. Nedostatak ovog vitamina se može odraziti na problem sa očima. Hrana bogata  vitaminom A je puter, krompir, sladak krompir, spanać, šargarepa, tikvice i jaja. 

Vitamin B –  Već sam napisao da je rastvoriljiv u vodi, a njegov nedostatak može izazvati sindrom koji se zove Wernicke – Korsakoff. Vitamin B se može pronaći u svinjskom mesu, tamnom pirinču, jajima, narandži, žitaricama i karfiolu. Izuzetno bitan vitamin koji se mora kako bi se izbegli nedostaci. 

Vitamin B2 je takođe rastvorljiv u vodi a svojim nedostatkom u organizmu jako lako može izazvati  problem sa očima, svrab i peckanje, zatim perutanje kože i herpes na ustima. Hrana bogata ovim vitaminom je riba, sir, mahunarke najčešće boranija, a ima ga i u bananama. Takođe spada u izuzetno važan vitamin za organizam. 

Vitamin B3 –  I Ovaj vitamin je rastvorljiv u vodi, ali  manjak ovog vitamina može prouzrokovati dijareju, dermatitis, a neretko se može desiti da dodje i do mentalnih poremećaja. Ovaj vitamin najčešće se može naći u životinjskim iznutricama tačnije u bubrezima,srcu i jetri, ima ga i u pilećem mesu, goveđem, ribljem, kao i avokadu orasima, pivskom kvascu i pečurkama. Izuzetno bitan vitamin za ljudski organizam. 

Vitamin B5 – Takođe je rastvorljiv u vodi a njegov nedostatak izaziva iritaciju, peckanje, trnjenje tela i slično. Ovaj vitamin se može pronaći u mesu, celim zrnima žitarica, brokoliju, avokadu i brokoliju. B5 je takođe jako bitan vitamin

Vitamin B6 – Je još jedan vitamin rastvorljiv je u vodi i njegov manjak se manifestuje kao anemija, vrtoglavica, nemoć, kao i oštećen centralnog nervnog sistema. B6 vitamin može se pronaći u bananama, orasima, zatim celim zrnima žitarice i mesnim proizvodima. Treba napomenuti da recimo mleku u prahu sadrži skoro pa duplo manju količinu B6 vitamina pa ukoliko se mleko recimo zamrzne ili zatvori u konzervu to takođe ima uticaj na smanjenje koncentracije i količine ovog vitamina. Prema ovom vitaminu bi se trebalo pažljivo odnositi.. 

Vitamin B7 – Je takođe rastvorljiv u vodi a njegov manjak organizmu prouzrokuje enteritis, dermatitis i nagli pad imuniteta. Ovaj vitamin se može pronaći u povrću, žumancima i životinjskim iznutricama… 

Vitamin B9 – Predstavlja folnu kiselinu i rastvara se u vodi kao i većina vitamina. Ovaj vitamin možemo pronaći u kvascu, boraniji, pasulju, grašku, zatim suncokretu pa čak i pivu. Ovaj vitamin se preporučuje za upotebu ženama pre trudnoće. 

Vitamin B12 – Je još jedan u nizu vitamina koji je rastvorljiv u vodi a nedostatkom ovog vitamina možemo osetiti anemiju, malaksalost. Ovaj vitamin se najčešće može pronaći u ribljem i pilećem mesu, zatim morskim plodovima, jajima, mlečnim proizvodima i sojinim proizvodima. 

Vitamin C – predstavlja najpoznatiji i najbitniji vitamin koji je rastvorljiv u vodi a nedostatak ovog vitamina se manifestuje kroz pad imuniteta, malaksalost, j mučninu. Ovaj vitamin se nalazi u povrću, voću, banamaa, mangu, avokadu, ananasu i drugim. Sve namirnice bogate vitaminom C trebalo bi čuvati na hladnijem mestu jer toplota ubija ovaj vitamin. 

Vitamin E – Ovaj vitamin se rastvara ua mastima a nedostatak vitamina E možemo osetiti baš u retkim situacijama, ukoliko se dogodi nedostatak on može biti i krajnje opasan posebno za malu decu i dečake u pubertetu. Ovaj vitamin se nalazi u koštunjavom voću, biljnom ulju, mlečnim proizvodima i avokadu. Predstavlja izuzetno bitan vitamin u ljudskom organizmu.

Vitamin D – U pitanju je još jedan vitamin koji se rastvara u mastima a nedostatak ovog vitamina ima loš uticaj na kosti, čini ih slabijim i podložnijim povredama dok redovna upotreba ovog vitamina ima veliki uticaj na koštani i skeletni sistem. Vitamin D možemo pronaći jajima, pečurkama, ribljem mesu i drugim. Jako bitna stvar je napomenuti da stvaranje vitamina D u koži najviše doprinosi prigodna sunčeva svetlost što ne znači da trebamo provoditi sate na jako suncu, baš naprotiv, preporučuje se boravak na otvorenom prostorunogo više nego u mračnim zatovrenim prostorijama. 

Vitamin K – I na kraju dolazimo do poslednjeg K  vitamina koji se takođe rastvara u mastima a nedostatak ovog vitamina oma negativan uticaj na kardio vaskularni sistem i jako lako se može formirati učestalo krvarenje iz nosa i slično. Ovaj vitamin se nalazi u zelenom povrću, travi, lišću, peršunu, kelerabi, kiviju i abokadu. 
I na kraju dolazimo do jako bitne reči koja nosi naziv vitaminoza. 

Vitaminoza

Kao i stvar koja ima svoju dobru stranu mora imati i lošu, zar ne? Kada izgovorimo reč vitaminoza asocira na neku vrstu oboljenja ili bolesti. I jeste, naime vitaminoza predstavlja oboljenje i negativnu reakciju na prekomeran unos vitamina. Veoma dobro znamo iz prethodih tekstova da se svim stvarima moramo biti umereni i pažljivi, ista stvar je i sa vitaminima. Organizam ne sme da ima ni suficit niti deficit u vitaminima jer se to jako loše odražava na zdravlje i može biti i kobno. Prema tome budite oprezni sa unosom vitamina, nikada nemojte preterivati da ne biste bili žrtva ovog oboljenja. Čuvajmo zdravlje! Srdačan sportski pozdrav!